Ana i gospodin Strahojed

Ana je jedna jako radoznala djevojčica koja ima jako veliku tajnu. Ona se, naime, boji svega i svačega. Gotovo svakoga dana Ana je otkrivala neki novi strah koji bi se brzo potom udomaćio u njezinoj glavi. Na dugi popis Aninih strahova nedavno se upisao još jedan – strah od audicije za školski zbor. Iako je jako voljela pjevati, zbog straha da će morati pjevati pred drugima, Ana nije mogla zaspati. I dok je tako ležala u krevetu boreći se sa strahom koji joj nije dao spavati, iznenada je osjetila da ju jako svrbi lijevo uho. Počešala se, a iz uha joj je ispao jedan bucmast, šaren čovječuljak pomalo smiješna izgleda. Čak ga se ni Ana nije uspjela uplašiti koliko je bio smiješan.
Bio je to gospodin Strahojed, koji je odlučio Anu povesti u Strahograd i pokazati joj kako se riješiti strahova koji nam ne daju spavati.

Priča Ana i gospodin Strahojed dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece. To je priča o samopouzdanju, odnosno o vjerovanju u sebe, u svoje sposobnosti, vrijednosti i znanja. Kroz iskustvo malene Ane djeca će naučiti kako prevladati strahove i realno prosuditi što su sposobna učiniti te kako se osnažiti za djelovanje i aktivno ostvarivanje onoga što žele.

Zašto je važno učiti socioemocionalne vještine od najranije dobi?

Socioemocionalne vještine podrazumijevaju široki raspon učenja o vlastitim emocijama, odnosima s drugima i o tome kako odgovorno upravljati vlastitim odlukama i ponašanjima. Važne su za uspješnost svih kasnijih odnosa koje će dijete imati i za osobni i profesionalni napredak u školskoj i odrasloj dobi.

Učeći socioemocionalne vještine, dijete uči kako regulirati emocije, kako preuzeti odgovornost za svoja ponašanja i odluke, kako se uspješno socijalizirati kroz komunikaciju te kako upravljati zadacima i rješavati osobne i profesionalne probleme. Ukratko, socioemocionalne vještine povećavaju kvalitetu i zadovoljstvo životom i odnosima koji su nam važni kao društvenim bićima.

Razvoj samopouzdanja kod djece

Samopouzdanje je vjerovanje da možemo uspješno izaći na kraj s izazovima u životu. Ako vjerujemo da možemo nešto učiniti, veća je vjerojatnost da ćemo doista biti uspješni, manje će nas biti strah, lakše ćemo se suočavati s problemima.

Samopouzdanje je vještina ili kompetencija koja se cijeloga života vježba i uči. Cilj je odgojiti dijete koje se ne boji izazova, novih stvari i promjena te u ima vjere da u sebi posjeduje sve što je potrebno da ostvari svoj cilj.

Djetetu treba davati zadatke koji su nešto iznad njegovih trenutnih sposobnosti, kako bi moralo uložiti trud u njihovo rješavanje. U razvoju samopouzdanja ključna je ljubav te prihvaćanje djeteta sa svim njegovim vrlinama i manama.