Gospođica Hoću

Djevojčica Mila katkad se osjećala nevidljivom. Neprimjetnom. Sigurno se sada u čudu pitaš kako je moguće da jedna djevojčica potpuno izgubi svoju boju i osjeća se nevidljivom… Nije se to dogodilo iznenada ili preko noći. Naime, Mila je svima i uvijek željela ugoditi. Željela je da su svi oko nje sretni. Osim toga, bojala se svađati, pa nije htjela nikada nikoga razljutiti ili za nešto biti kriva. Zato je na sve pristajala i govorila „da” i „hoću”. Čak je i prijateljima iz razreda to bilo malo čudno, pa su ju prozvali „gospođica Hoću”.
No jednoga je dana Milu preplavila ljutnja i odlučila je zauzeti se za sebe i reći što ona zapravo želi i treba.

Priča Gospođica Hoću dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece. To je priča o asertivnosti, odnosno o razvoju vještine iskrenoga izražavanja vlastitih mišljenja, osjećaja i stavova na način koji ne povrjeđuje druge. Djevojčica Mila djecu će naučiti da pasivno ponašanje nije najbolji odabir u situacijama kada bismo se zapravo trebali izboriti za sebe i izraziti vlastite potrebe i osjećaje. Mila će im pokazati kako to učiniti na prihvatljiv način, s ciljem stvaranja stabilnih i iskrenih odnosa.

Zašto je važno učiti socioemocionalne vještine od najranije dobi?

Socioemocionalne vještine podrazumijevaju široki raspon učenja o vlastitim emocijama, odnosima s drugima i o tome kako odgovorno upravljati vlastitim odlukama i ponašanjima. Važne su za uspješnost svih kasnijih odnosa koje će dijete imati i za osobni i profesionalni napredak u školskoj i odrasloj dobi.

Učeći socioemocionalne vještine, dijete uči kako regulirati emocije, kako preuzeti odgovornost za svoja ponašanja i odluke, kako se uspješno socijalizirati kroz komunikaciju te kako upravljati zadacima i rješavati osobne i profesionalne probleme. Ukratko, socioemocionalne vještine povećavaju kvalitetu i zadovoljstvo životom i odnosima koji su nam važni kao društvenim bićima.

Razvoj asertivnosti kod djece

Asertivnost je vještina aktivnog zalaganja za svoja prava, mišljenja, potrebe i želje, bez ugrožavanja prava drugih ljudi. Asertivno ponašanje zahtijeva prepoznavanje vlastitih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude te otvoreno i iskreno komuniciranje istih s drugima.

Osim asertivnosti, postoje druga dva načina ponašanja u društvenim interakcijama, a to su agresivno i pasivno ponašanje. Asertivnost je najbolja opcija jer podrazumijeva ostvarivanje i izgradnju iskrenih, dubokih i odgovornih odnosa.

Radi se o vještini koja se može vježbati i naučiti. Nakon što prepoznaju vlastite emocije, djecu se može naučiti da iskreno kažu što im smeta i što im se ne sviđa kod drugih, ali na način da ne povrjeđuju osjećaje, prava i mišljenja drugih.